|
|
| < | kolovoz, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
=) bIbA=)
čIfYx)
$mIrKo$
iVa;)
pOpIšAnKo
iN aCtIoN
pAvO
mArA
sErAtOr
mArTa
PijAnE bUdALeTiNe
FrAnKa
bOlEsNa bRaĆa
aNdReA
aNa
đOlE
tAkLa SmAkLa
iNsY
gRoBaR & MrTvAc
LuTkICe
AcE
mArKo
Sumnja razara,
vjera jača,
nada obećava,
želja traži,
ljubav prašta,
razum odgađa.
Shot at 2007-08-05
Postoje stvari u životu za koje se vrijedi boriti do kraja.
Sreća je poput jeke u dubini tvoga srca: uzvraća ti kada sama sebe daruješ.
Shot at 2007-08-05
Samo onaj tko nauči:
davati umjesto primati,
puštati umjesto grčevito držati,
može živjeti slobodno, sretno i opušteno, bez straha.
Pohvala je kao pero. Već mala pohvala, makar i od vremena do vremena, i ljudi dobivaju krila.
Shot at 2007-08-05
Ljubav znači zračiti toplinu,
a ne ugušiti drugoga.
Ljubav je vatra
koja drugoga neće spržiti.
Ako govoriš, govori iz ljubavi.
Ako šutiš, šuti iz ljubavi.
Ako koriš, kori iz ljubavi.
Shot at 2007-08-05
... ako je netko umoran da ti da osmjeh, daj ti njemu svoj.
... voli ljude onakve kakvi jesu. Drugih nema.
... ne zaboravi lijepe dane, inače neće nikada ponovno doći.
... svoje brige, ljutnju, bijes i lomove nikada nemoj vući sa sobom u sljedeći dan i dan nakon toga.
Shot at 2007-08-05
... ako se možeš zadovoljitit s malim, dobit ćeš više nego što očekuješ, a sve što dobiješ bit će za tebe radosno iznenađenje, neka vrsta čuda, zbog čega možeš voljeti život.
... jedan posto pomoći više je nego sto posto sućuti
Shot at 2007-08-05
... gledaj pozitivno, i vidjet ćeš bolje. Srce će ti biti puno svjetla, oči će ti sjati, vidjet ćeš više sunca.... objesi svoje kišne oblake da se osuše na suncu
... nemoj se skrivati kad te netko treba
... manje govoriti, više činiti - i sve će ići bolje
Shot at 2007-08-05
Razmišljam o životu. Razmišljam o tome kako su ples i život slični. Poput života i ples je složena stvar. Sposobnost plesanja da se tako izrazim nam je svima urođena, baš kao i sposobnost života tj.življenja. I plesu i životu te najčešće netko podučava kako bi ti bolje išlo, kako bi više znao. Baš kao i u životu, i u plesu postoje oni uspješniji.
Najgore je zakiksati jer će se zatim i u plesu i u životu porušiti cijeli dojam. Najljepše je kada je moguće u dvoje. S vremenom vam obadvoje bolje ide, postajete iskusniji, naučite nove korake i zapamtite one dobre, te ispravljate one loše. Svaki put kada zaplešete ili proživljavate novi dan možete nešto novo naučiti, možete nešto novo sami dokučiti ili će vas netko nešto podučiti. Propustit ćete u plesu svu zabavu, ako samo sjednete sa strane baš kao što će vam život proći bez smisla ako ga pustite i isto tako se samo odmaknete sa strane. Nakon nekog vremena od jednog i drugog se umorite, dozvoljene su vam pauze, ali u većini slučajeva morate se natrag vratiti jer ništa ne staje,sve je to jedna velika kolotečina.
Poput grupnog plesa složena je vaša okolina.
Pratite njene korake i pokušavate se izdvojiti svojima. Lagano se predati zbog toga što vam ne ide trenutno i doživjeli ste par loših trenutaka je loš postupak u plesu i životu. Kao što vas u plesu prati glazba koja je vama draga, tako vas u životu prate u stopu sve one male sitnice što volite čuti, vidjeti, doživjeti. Ples i život imaju svoje lijepe trenutke i znaju izmamiti osmijeh na lice. Najbolja stvar koju možete učiniti u obadvoma je samo smiješiti se i raditi to najbolje što znate. Posumnjati u svoje korake nije dobra stvar. U svakome trenutku trebate izgledati da znate što radite radilo se to o plesu ili životu. I na kraju uz sve to,kada sve završi kao što kad ples završi dobijete pljesak i vi ostanete u posljednjoj pozi, kada umrete dobijete kao pljesak suze bližnjih koji su vas kao publiku pratili cijelo vrijeme i zauvijek ostanete u onom ležećem položaju. Kako se zastori spuštaju,tako se vaš lijes lagano spušta 2m ispod zemlje,i sve je gotovo. Na kraju vaš je izbor hoćete li biti zadovoljni s onim što je bilo ili ne, publike će uvijek biti, ona će uvijek pljeskati, baš kao što će netko uvijek za vama plakati jer neće biti svjesni onih grešaka i improvizacija što ste za sve to vrijeme učinili.
Njima će se sve to činiti kao normalna stvar ili jednostavno činjenica koju će ignorirati. Toliko je sličnosti između ta potpuno ustvari nepovezana pojma. I baš kao što ples i život dijele mnoge sličnosti i ljubav i ruža dijele. Njihova usporedba nije toliko komplicirana. Ljepotu i svoju čar obadvije imaju.Kao što je ruža kraljica cvijeća tako je ljubav temelj života. Kako ruža uvene tako će i ljubav, ako se ne pazi na nju.Ružini trnovi su sve opasnosti i boli povezane uz ljubav koje ju dijele od toga da bude savršena. Trud koji se ulaže u očuvanje jednog i drugog dragocijen je i besprijekorno potreban. Obadvije stvari donose osmijeh na lice i omiljene su...
Shot at 2007-08-08
Sanjaj o čemu želiš sanjati.
Pođi kamo želiš ići.
Budi ono što želiš biti!
…zato jer imaš samo jedan život!
Shot at 1969-12-31
Nađi vremena za igru,
To je tajna vječne mladosti.
Nađi vremena za prijateljstvo,
To je put ka sreći.
Nađi vremena voljeti i biti voljen,
To je ono što je svojstveno božanstvu.
Nađi vremena za rad,
To je cijena uspjeha.
Nađi vremena za misliti,
To je izvor snage.
Nađi vremena za čitanje,
To je osnova mudrosti.
Nađi vremena sa smijeh,
To je glazba duše.
Nađi vremena za sanjarenje,
To ti pokazuje zvijezdu.
Nađi vremena osvrtati se oko sebe,
DAN JE PREKRATAK DA BI BIO SEBIČAN...
Ne gledaj na ljepotu jer je varljiva.
Ne gledaj na bogatstvo jer je prolazno.
Traži nekoga tko te zna nasmijati.
Jer dovoljan je samo jedan smješak
da se tvoj oblačni dan razvedri.
Majka i dječak hodaju plažom...
U jednom trenutku dječak upita: "Mama, kako se čuva ljubav??"
Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo pijeska i stisni šaku..."
Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje...
"Ali mama, pijesak mi bježi..!!!"
"Znam, a sada otvori potpuno šaku..."
Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana..
"Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak..!!"
Na to majka, sa smješkom na licu, reče: "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan..."
Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...
Eto... kako se čuva ljubav...
PRIJATELJSTVO
Mislim da imati pravog prijatelja je najveće bogatstvo na ovom svijetu...
Kažu da si sam sebi najbolji prijatelj, ali najljepše je imati kraj sebe osobu koja će ti uvijek pomoći, koja će biti iskrena prema tebi, koja će ti reći istinu uvijek ma kakva ona bila, koja će biti tu za tebe i u dobru i zlu, i u podne i u 3 ujutro...
Ja sam sretna što imam par pravih prijatelja za koje stvarno mislim da su prave i iskrene osobe i za koje bi mnogo toga učinila! A najljepše je pomoći prijatelju, usrećiti ga, meni je to najbolji osjećaj na svijetu...
Pravi prijatelj će uvijek biti tu, shvatit će tvoje potrebe, želje, neće se naljutit na svaku sitnicu...
Užasno mi smeta kada mi ljudi govore kako su se posvađali sa najboljim prijateljem/icom jer ne shvaćaju kako ona ima dečka, kako više vremena provodi s dečkom nego s prijateljem..
Shvaćam to na jedan način, ali ovako, ako ti je to pravi prijatelj kao prvo neće se naljutit na tebe zbog toga, pa normalno je da imamo neke osnovne potrebe, da se koji put zanesemo i zaljubimo.
Ako si ti pravi prijatelj ti ćeš uvijek naći barem malo vremena za njega.
Jednostavno, toliko me usrećuju pravi prijatelji u životu, stvarno sam toliko sretna zbog toga, sretna sam što se imam kome isplakat, što se imam s kim smijat, što znam da kad mi se nešto dogodi mogu odmah to podijeliti s pravim prijateljima, što će šutjeti o mojim tajnama, o mojim nekim skrivenim željama i mislima...
Zato poštujte prave prijatelje, ako ih zapostavljate, odmah im se javite, pošaljite im porukicu koliko vam znače u životu! Neka budu svjesni koliki su važan dio vašeg života...
1. Uvijek moraš prvo cijeniti sebe. Koliko se sam cijeniš toliko očekuj da te drugi cijene. Moraš biti samopouzdan, jer koliko je samopouzdanje toliki je uspjeh u životu. Uvijek se pouzdaj samo u sebe, ne zavaravaj se da će netko umjesto tebe napraviti nešto za tvoje dobro. U mislima je snaga. Uvijek moraš misliti i vjerovati da će ti se ostvariti cilj koji si sebi postavio.
2. Ne vraćaj se u prošlost, ne razmišljaj o proteklim gubicima. Oduševljavaj se sa onim što radiš
i vjeruj da je to ono pravo i da bolje nisi mogao napraviti. Raduj se svakom pomaku svojih radova i
ideja bez obzira koliko on bio mali. Maštaj, jer je to pozitivna energija koja puni tvoje prazne baterije.
3. Uvijek uči nešto novo. Učen je onaj čovjek koji stalno uči iz različitih izvora, ne samo iz knjiga, već i od neprijatelja ako ono što on radi je dobro. Naobrazba se sastoji u tome da se znanje skuplja, obogaćujemo svoj duh, izgrađujemo svoju ličnost na osobnost prema savršenstvu.
4. Rad razvija čovjeka. Ne postoji ni jedan manje vrijedan rad. Vrijednost čovjeka mjeri se prema raspoloženju s kojim obavlja svoj posao. Rad je dio onog tko ga vrši i po njemu se prosuđuje vrijednost onoga tko ga je izveo.
5. Budi aktivan u društvu. Budi okružen ljudima koji ti vjeruju, razumiju, bodre te i pomažu.
6. Budi pošten. Ovo je najveća vrijednost koja se ne može kupiti nikakvim novcima. Svako u nama nosi svjetlost koja nam i u najvećoj tami života otkriva pravi put.
Ž I V O T
Život je prilika - iskoristi je.
Život je ljepota - divi joj se.
Život je blaženstvo - kušaj ga.
Život je san - ostvari ga.
Život je izazov- suoči se s njim
Život je obveza- ispuni je.
Život je igra- odigraj ga.
Život je dragocjenost -brini se za nju.
Život je bogatstvo - čuvaj ga
Život je ljubav - uživaj je.
Život je otajstvo - otkrij ga.
Život je obećanje - ispuni ga.
Život je žalost - nadvladaj je.
Život je pjesma -pjevaj je.
Život je borba - prihvati je.
Život je pustolovina- poduzmi je.
Život je sreća - zavrijedi je.
ŽIVOT JE ŽIVOT - ŠTITI GA.
Sreća je putovanje, a ne odredište
Nema boljeg vremena za sreću od
sadašnjeg.
Živi i uživaj u svakom trenutku!
Napokon sam dobila neku želju da napisem post...
Nemam bas neke ideje o cemu da pisem,pa sam odlucila nesto napisat o jednoj,meni od boljih knjiga ''Mi djeca kolodvora zoo''...
Evo ukratko za one koji nisu citali:
Knjiga je napisana prema istinitom dogadaju,na temelju price jedne mlade djevojke(Christiane F.),koja je u vrlo ranoj dobi postala ovisnica u heroinu.Nakon sto su joj se roditelji rastali,Christiane je se s majkom doselila u Berlin.S 12 godina je pocela pusiti hasis,i to u omladinskom klubu evangelistickog centa u Berlinu,a s 13 je prvi put kusala heroin u nekoj diskoteci.Nakon nekog vremena postala je teska ovisnica o heroinu,i bila je prisiljena na prostituciju kako bi nasla novac za drogu.U knjizi su opisana teska odvikavanja Christiane i njezinih prijatelja,od kojih je vecina vec tada umrla...u knjizi ne pise,ali sam cula da je christiane nakon puno teskih odvikavanja,lijecenja i susreta s drogom umrla.(nisam 100% sigurna,tako sam cula)Tu sam knigu procitala prije par miseci,knjiga je zanimljiva ali je tako tuzna,i bas je tesko povjerovati u kakvim se mukama nades kad postanes ovisnik...
Ako vas zanimaju takve knjige,obavezno procitajte ''Dnevnik jedne narkomanke'',''Mi djeca s kolodvora ZOO'',''Strmoglav pad''...
Mozda je post malo glup...kao ono pricam sad o nekim knjigama i to,ali eto,imala sam potrebu i napisala sam...
christiane...
detlef...
babsi...
" There is no way to peace, peace is the way..."
A.J. Muste
" Peace is not something you wish for; it's something you make, something you do, something you are, and something you give away..."
Robert Fulghum
" When the power of love overcomes the love of power, the world will know the peace..."
Jimi Hendrix
" There was never a good war or a bad peace..."
Banjamin Franklin
"Let us forgive each other- only then we will live in peace..."
Lav Nikolajevič Tolstoj
Drugi dio priče o najuzbudljivijem i jednom od najvećih festivala ikad. Nakon uvodne priče o organizaciji i nastanku festivala, kreće i nastavak sage u kojem se govori o samom Woodstocku, izvođačima, vremenskim (ne)prilikama i ostalom što je popratilo ta luda tri dana jedne već daleke 1969.
Stigao je i taj fenomenalni petak. Prvi dan velike glazbene ludnice. Ljudi su se još uvijek mučili s načinom na koji će stići na sam prostor održavanja i sve više je bilo jasno da oni koji su se uporno pokušavali probijati autima nisu imali prevelike šanse da ostvare svoj plan, pa ih je masovna gužva prisilila da ostave autić tamo gdje su zaglavili i pokušaju zapamtiti otprilike gdje su ostavili drago vozilo. Dakle, ogromna bljuvotina automobila na jednoj strani i horda hipija na drugoj...
Ulaz se službeno otvorio oko 9-10 sati ujutro i ne mora se posebno isticati da je već do 13 sati livada bila prepuna. Nekolicina ih se utaborila u šatorima, neki su si stvorili piknik atmosfericu s dekama, košarama punim hrane, pića i droge, a jedni su jednostavno došli bez ičega i ludo se zabavljali lutajući uokolo. Iako je već u rano popodne bilo krcato ljudima, s prvom izvedbom se čekalo do 17 sati. Organizatori su očito dopustili posjetiteljima da obave sve potrebne pripreme, od nabavke cigareta do ostalih narkotika koji su se bez ikakvih ograničenja prodavali na štandovima odmah do onih s kobasicama i pivom.
Prvi dan Čovjek koji je otvorio Woodstock'69 u 17:07 bio je Richie Havens . Petak nije bio prepun nekih jakih izvođačkih imena. Osim Havensa, nastupili su Country Joe McDonald , Sweetwater , Bert Sommer , John Sebastian , Tim Hardin , Melanie , Arlo Guthrie , Swami Satchadinanda , indijski guru koji je bio zadužen za stvaranje opuštene i mirne atmosfere, odnosno da ljude pouči kako da kontroliraju svoje halucinacije. Za vrijeme nastupa Ravi Shankara ljudi su prvi puta osjetili mogućnost da ostanu mokre kože, jer mu je nastup prekinut zbog početka kiše, ali ta kišica nije bila ništa u mjerilu s onim što je Woodstock očekivalo u nedjelju. Joan Baez je odsvirala zadnju svirku u petak uvečer i zatvorila prvi dan festivala. Tokom dana su sva mjerila zaštite uništena, jer nakon nekih 2 sata festivala ograda je bila srušena na svim mogućim lokacijama i organizatorima je jedino ostalo da bespomoćno oglase da je od tog trenutka Woodstock službeno besplatan i da se naravno ispričaju luzerima koji su platili ulaznicu.
Drugi dan, osim što je započeo s uznemirujućom vijesti da gužvom kruži loša droga i da je se pod nikakvu cijenu ne uzima, jer je čisto s….. i uništava dobru vibru, započeo je i s očajnim izvođačima koji su gotovo umrtvili ljude. Tada se pojavio spasitelj, gospodin Santana i sa svojim Soul Sacrifice podigao ljude na noge i vratio festival u život. To je trenutak kada je službeno i počeo središnji i najuzbudljiviji dan festivala. Dovoljno je reći da su se Canned Heat , Janis Joplin , Grateful Dead , The Who , Sly and the Familiy Stone i Jefferson Airplane koji su zatvorili dan 2 oko 9 sati uvečer, pojavili u jednom danu na istom mjestu. Nakon subote, ljudi su polako već počeli razmišljati o povratku kući i sljedećeg jutra populacija festivala se uveliko smanjila.
Nedjelja, the last day. Može li se zamisliti bolji početak kraja nego super vrućim danom, koji su ljudi iskoristili da speru sav znoj i prljavštinu u obližnjem jezeru i zabave se ludim brćkanjem, gologuzi, okruženi gologuzim prijateljima i poznanicima, ili naravno potpunim strancima. Još kad prvi čovjek koji je zauzeo pozornicu nosi naziv Joe Cocker , stvari ne mogu izgledati bolje. Krivo. Odmah nakon Cockerovog nastupa spustila se takva oluja da ni šatori nisu mogli spasti mladež da se još jednom okupaju isti dan. Ali kakve bi to bile 60-te da ih jedna kiša onesposobi ili oneraspoloži? Nastupi su malo odgođeni, a festival je pronašao ludu zezu bacanja po blatu, valjanja po blatu, gađanja blatom i svim ostalim varijacijama na blato.
Kiša se smirila i festival je nastavio prema svome krajnjem završetku. Na sceni se pojavio i gospodin Max Yasgur , vlasnik cijelog prostora i farme na kojoj se održavao festival, nebom je letio helikopter koji je bacao cvijeće i čistu odjeću, a Woodstock je bio veseliji nego ikad. I tako na kraju svega izađe Jimmy Hendrix i zaključi festival svojom legendarnom svirkom američke himne. Noć se lagano spuštala, ljudi su lutali tražeći ostatak svoje ekipe koja je bila razbacana na sve strane i hippiji su opet krenuli prema svojim autićima, u nadi da će ih čekati tamo gdje su ih ostavili. Bez incidenata, bez prosvjeda zbog dva prekida festivala, bez ludnice nakon što je objavljeno da je ulaz besplatan, bez ijednog uhićenja završio je i taj famozni Woodstock '69. Nikad više ponovljeno, jer jednostavno danas to nije moguće, uostalom to je i dokazao remake Woodstocka, Woodstock 2 koji je više gorio i palio nego svirao i pjevao, ali, takva su to bila vremena, a današnje je, eto, "nešto" drugačije
